Eto me, "it's me Leclerc" kako bi rekli iz meni najbolje humoristicne serije ever "Alò, alò"

Jedna nova verzija mentine koje nema, koja je ostala negdje na pola puta izmedju IT i

Priznajem da sam razmisljala da odustanem od bloga u potpunosti, nije mi se pisalo, nije mi bilo lako u pocetku nakon povratka, no onda sam odlucila da za sada ipak mogu jos koji puta ponesto napisati i malo se podruziti sa dragim mi ljudima sa ovih prostora.

Znam da me nije bilo jaaako dugo (kada se cak i Kengur zabrinuo shvatila sam da je vrijeme da se javim), no shvatit cete da sam imala pune ruke posla oko svega.

Nije da sam se vratila na sve gotovo, dapace...trebalo je sve pokrenuti i izorganizirati iz pocetka.

Jedino sto je bilo isto su zemlja i grad gdje sam se rodila i radila do 2002 a sve ostalo je novo da novije ne moze biti: novi posao, novi ljudi, novi stan (podstanarski, po prvi puta u mom zivotu, sto mi nije nimalo lako prihvatiti), novi fitness....jednom rjecju jedan potpuno novi zivot u rodnom mi gradu.

Sada sam u fazi privikavanja i pocetni sok zbog odlaska/dolaska se polako smiruje.
Zadovoljstvo sto sam ponovno working woman je potpuno i neizmjerno no na emocionalnom planu zadovoljstvo je puno manje
Odjednom preko noci postati samac (rekla bi moja baka slamnata udovica) ne iz vlastite zelje nije lako, no eto blagodati moderne nam tehnologije ublazuju ponesto pa tako moj N i ja svake veceri skajpamo a kad pricam svom Blekiju on siroce cuvsi moj glas se okrece uokolo cvileci i trazeci me i ne kuzi kako me ne vidi (sliku na kompjuteru ne raspoznaje) a cuje me. A meni se srce para i sve bih dala da ga mogu zaznjarati aaaaahhhhhhhhhhh

Sve i svemu stvari idu svojim tijekom, s vremenom ce sve sjesti na svoje mjesto.

Neke su me stvari jako iznenadile ovdje a sto sam iz inozemne perspektive tek mogla malo naslutiti. O tome bih mogla na dugo i siroko pisati, no za sada recimo da sam strasno neugodno iznenadjena medijsko-politickom klimom....toliko odnarodjeno-izdajnicko-poltronsko-stranodupelizacko-jugoslavensko-uvlakacko-samopljuvackog materijala i u medijima i u politici (narocito oporbenoj) me je osupnulo.
Dicni nam tzv. novinarcici placenici tko zna koga, s toliko mrznje pisu o svemu sto je hrvatsko da to prelazi moje mogucnosti razumijevanja.
Ispada da je patriotizam i isticanje nacionalnih simbola sramotno, nazadnjacko, nacionalisticko i seljacko! Svasta!

No nisu samo novinari i politicari takvi....eto jedan primjer: proslu subotu na tresnjevackom placu jedan gospodin od osamdeset godina sa lickom kapom na glavi na cijem vrhu je hrvatski grb prodaje licke dimljene sirove. Jedan par preko pedesetih se interesira za sir, no neckaju se i odlaze dalje. Djedica s lickom kapom za njima vice da ce im dati popust od 20 kuna no ovi se s posprdnim osmjehom okrecu od njega i cujem vrlog gospodina kako kroz zube kaze: ako skines kapu mozda bih ga i kupio!
Ja ne mogu vjerovati svojim usima! Bajnog gospodina je smetala licka kapa sa grbom !!!! I to usred Zagreba! Za nevjerovati! Od kuda tolika mrznja prema svemu hrvatskome? Zasto njega smeta sto netko nosi hrvatski grb? Mislim da smo na zalost jedinstveni u svijetu po kolicini drzavljana koji mrze svoju zemlju u kojoj i zive! Toga stvarno definitivno ima samo kod nas! Prezalosno!
Jako sam razocarana time, strasno

No dobro, za prvo javljanje iz novog zivota bi bilo dosta da vas ne ubijem romanima iako materijala se nakupilo u svo ovo vrijeme. No sad sam tu zanavek pa se bumo blogali kaj ne?

Do bloganja pozdravlja vas CROMENTINA